
Yugo, predstavljen 2. oktobra 1980. godine, ubrzo će postati jedan od najpoznatijih pristupačnih automobila na svetu
Početkom osamdesetih godina Zavodi „Crvena Zastava“ spadali su u srednje po veličini proizvođače u Evropi. Krajem 1980. godine u Zavodima je bilo zaposleno 48.164 radnika, a pored proizvodnje u sopstvenim pogonima, okupljen je širok krug kooperanata iz više od 120 opština širom Jugoslavije. Oko 150 hiljada radnika neposredno je bilo vezano za proizvodnju automobila „Zastava“ a više od 500 hiljada radilo na ovom programu.
Od 1953. godine do 1980. proizvedeno je preko 2.300.000 vozila.
Prodajno-servisna mreža je 1980. godine raspolagala sa preko 120 punktova za prodaju i oko 200 ovlašćenih servisa raspoređenih širom Jugoslavije. U svim većim centrima organizovani su odgovarajući prodajno-servisni kapaciteti u kojima je potencijalni kupac mogao izvršiti uplatu i nabavku željenog vozila. Servisna mreža je bila veoma razuđena, tako da su vlasnici mogli obaviti potrebne servisne usluge na vozilu u svom ili mestu ne daljem od 50 kilometara u proseku, što je blizu standarda i u mnogo razvijenijim zemljama.
„Zastavini“ servisi su se gradili i organizovali čak i u nekim manjim mestima gde je koncentracija vozila to opravdavala. U Jugoslaviji tada nije postojala ni približno tako brojna, dobro raspoređena i organizovana prodajno-servisna mreža, što je i razumljivo imajući u vidu da su automobili marke Zastava bili ubedljivo najbrojniji u voznom parku Jugoslavije.
„Zastavina“ servisna mreža je raspolagala sa preko 240.000 m
2 radioničnih kapaciteta, koji su u dobroj meri pratili intenzivni razvoj proizvodnih kapaciteta „Zastave“. Na održavanju vozila u ovlašćenim servisima angažovano je preko 14.000 radnika, koji su godišnje realizovali blizu 20.000.000 usluga. Pošto su se vozila održavala i u neovlašćenim servisima opšteg tipa i privatnim servisima, ove cifre su bile daleko veće.
Specijalizaciji kadrova koji rade na održavanju poklanjala se posebna pažnja. Kroz organizovanu obuku u školskom centru ZCZ godišnje prolazilo je preko 1.000 slušalaca. Ovi radnici su se na praktičan način obučavali za izvođenje raznih radova na vozilima, upoznavali se sa izmenama i modifikacijama, kao i novim vozilima i metodama rada.
Formirana je posebna specijalizovana radna organizacija „Zastava auto delovi“, preko koje su se obezbeđivali rezervni delovi iz sopstvene proizvodnje ZCZ, domaće kooperacije i uvoza.

„Mnogo proza, malo trazi“ - Yugo je bio automobil mali po dimenzijama a veliki po osobinama
Automobil koji će ceo svet upoznati pod imenom Yugo debitovao je 2. oktobra 1980. godine.
Kompaktnih dimenzija (samo 3,496 mm dugačak, 1,374 mm visok i 1,542 mm širok, sa međuosovinskim razmakom od 2,158 mm), ali prostrane unutrašnjosti, ubrzo je proglašen za jugoslovenski Automobil godine (1981.). Od samog starta potražnja je bila velika, tako da će biti proizvedene tri četvrtine miliona komada.
Lansiran je sa SOHC motorom od 903 ccm radne zapremine, koji je razvijao 45 KS pri 6.100 o/min – prema snazi je dobio i ime Yugo 45. Glava motora je od lake legure, sa ventilima postavljenim pod nagibom, sa direktnim pogonom preko bregaste osovine, koja se nalazi u bloku motora. Bregasta osovina dobija pogon pomoću lanca.
Napajanje motora obezbeđeno je preko jednogrlog karburatora i filtera za vazduh sa mogućom regulacijom protoka vazduha za leto i zimu. Napajanje karburatora vrši se pomoću mehaničke pumpe sa membranom, a pogon pumpe ostvaruje se ekscentrom na bregastoj osovini.
Sistem za hlađenje ima potpuno zatvorenu cirkulaciju tečnosti za hlađenje, bez klasičnog ventilatora sa pogonom od strane samog motora (zamenjen je elektroventilatorom).
Menjač je odvojen od motora, što je, svakako, prednost za servisiranje i trajnost (dva različita tipa podmazivanja - motorno ulje je odvojeno od ulja za menjač). Primenjeno rešenje omogućava upotrebu minimalnog broja zupčanika (a prema tome manje trenje i bolje mehaničko iskorišćenje motora). Konični spreg diferencijala je sa helikoidalnim zupcima (maksimalna uprošćenost). Grupa menjač-diferencijal smeštena je u dva odlivka od aluminijuma.
Zastava je 1981. godine proizvela 180.529 automobila, dok je 1982. napredovala do 211.372 vozila. Istovremeno je broj radnika dostigao pedeset hiljada.

Zastava je 1984. bila glavni sponzor Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu
Zastava je bila sponzor XIV Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, kada je predstavljen i Yugo 55 sa četverotaktnim motorom od 1,116 ccm radne zapremine, maksimalne snage 40.5 kW i obrtnog momenta od 77.5 Nm. Primenom već poznatog motora iz „Zastave 101“ i odgovarajućim izmenama u transmisiji, ovaj temperamentni i ekonomični automobil postao je još življi i štedljiviji. Potrošnja goriva pri optimalnim uslovima i brzini od 90 km/h iznosila je 5,9 litara na 100 km. Elektronsko paljenje osiguralo je lakše startovanje motora pri niskim temperaturama i redukokvalo potrošnju, dok su istovremeno izduvni gasovi postali čistiji.
Oba motora, od 903 ccm i 1,116 ccm, ispod haube modela Yugo 45 i 55 ukomponovana su sa četverostepenim menjačem, sa finalnim prenosnim odnosom od 3.76:1. Prvi prenosni odnos je 3.58:1; drugi 2.23:1, treći 1.45:1, četvrti 1.04:1, a „rikverc“ 3.71:1.
Ostavši dosledni svom italijanskom poreklu, ovi agregati traže visoke obrtaje i pokreću automobil iznenađujuće lako. Troše oko 5.86 ili 5.9 litara na 100 pređenih kilometara pri brzini od 90 km/h.
Yugo je konstruisan sa pogonom na prednjim točkovima, gde je kao vešanje primenjen sistem od oscilirajućih ramena, spiralnih opruga i hidrauličnih ramena, dok je zadnje izvedeno uz pomoć poprečnog lisnatog gibnja. Naravno, sva četiri točka imaju nezavisno oslanjanje.
Odabran je mešoviti kočioni sistem: disk-kočnice napred, a doboš pozadi. Izbor se opravdava povoljnim odnosom opterećenja između zadnje i prednje osovine.
Problem upravljača je bio predmet posebnih studija u cilju da se postigne tip neutralnog upravljača, takav da ne zahteva nikakvo prilagođavanje od strane vozača. Iz tih istraživanja nastao je upravljac sa zupčanikom i zupčastom letvom. Kutija upravljača je pričvršćena za školjku preko elastičnih elemenata. Zupčasta letva je spojena sa točkovima sa dve spone montirane na zglobovima sa trajnim podmazivanjem. Minimalni prečnik okretanja je 9,5 m, a potrebna su 3,4 obrtaja točka upravljača za prelaz sa jednog maksimalnog zaokreta na drugi.

Mali spolja, veliki iznutra, tvrdila je Zastava. Tako je i bilo
Na modelima Yugo 45 L i Yugo 55 L izvršena je izmena na prednjem i zadnjem vešanju tako da je automobil postao mekši i udobniji. Takođe je povećan razmak zadnjih točkova usled čega je vozilo postalo stabilnije. Kompletna unutrašnjost je bila urađena u braon ili sivim tonovima sa težnjom da se što više plastike zameni štofom i drugim tkaninama kako bi se putnici osećali prijatnije. Sva ova unapređenja su bila deo „Zastavinog“ pripremanja za ulazak na najveće svetsko tržište – američko.
Američki preduzetnik Malcom Bricklin, čovek koji je deceniju pre toga doveo Subaru u Ameriku, 1984. godine je počeo testiranje SAD tržišta po pitanju „Zastavinih“ vozila, sada pod brednom Yugo.
Zastava je do tada izvršila niz izmena na „Jugu“, među kojima su ugradnja većeg alternatora, pomeranje akumulatora kako bi se unapredila bezbednost pri bočnom sudaru, nova razvodna kapa sa vakumom, modifikovani karburator ... Posebnim procesom je poboljšana i zaštita karoserije od korozije.
Komforu i sigurnosti doprinosili su pokretna leptir-stakla na prednjim vratima, klizeća zadnja bočna stakla, grejanje zadnjeg stakla i prednja sedišta sa naslonima za glavu podesivim po visini.
Yugo America – prodato 145,511 komada ...
(detaljno)

Yugo je u Americi imao iznenađujuće bogatu opremu za svoju cenu od 3.990 dolara

Prva pošiljka automobila krenula je vozom iz Kragujevca na leto 1985. godine ka Americi, gde će biti najkraći i najjeftiniji automobil u ponudi.
Kao opciona oprema mogli su se dobiti klima uređaj, audio uređaj, patosnice, radkapne i krovni nosači.
U SAD kupci su imali na raspolaganju tri motora:
- Između 1985. i 1988. u verzije GV, GVL i GVS ugrađivao se agregat od 1,116 ccm i 55 KS
- Od 1987. do 1988. dostupan je bio motor od 1,324 ccm od 65 KS u verziji GVX
- Između 1990. i 1992. Amerikanci su mogli da kupe GV Plus i Cabrio sa multiport EFI Bosch Motronik ubrizgavanjem goriva koje je motoru od 1,295 ccm omogućavalo da razvije 70 KS
Nova primena stare ideje - Yugo od 3.990 dolara marketinški se postavio pored svojih duhovnih prethodnika, VW Bube i Forda Model T. Svakih nekoliko generacija pametni ljudi pronađu način da proizvedu osnovno prevozno sredstvo po prihvatljivoj ceni - to je stara ideja o automobilu u svakoj garaži.

Yugo od 3.990 dolara marketinški se postavio pored svojih duhovnih prethodnika
Prvo se početkom veka pojavio Model T koji je milionima ljudi omogućio da sednu za volan.
Milionima koji su pre toga putovali isključivo konjskom zapregom.
Međutim, vremenom su automobili postajali sve veći i sve skuplji, sve dok se nije pojavila Buba.
Nakon što je Buba, koja je izazvala dramatične promene, otišla u istoriju, nije bilo vozila koje bi zauzelo njeno mesto.
Naravno, dok se nije pojavio Yugo.
Amerikancima je tako data prilika da kupe pouzdano automobil sa prednjim pogonom, uvezen iz Evrope, po ceni od samo 3,990 dolara.
Istina, Yugo je skroman model, ali sa druge strane je bolje opremljen od mnogih vozila iz kategorije iznad.
Svakih nekoliko generacija pametni ljudi pronađu način da proizvedu osnovno prevozno sredstvo po prihvatljivoj ceni - za sve one pametne ljude koji će odlučiti da ga kupe.
čim je najavljen dolazak automobila iz Jugoslavije, ljudi su požurili u prodajne salone i polagali depozite a da čak nisu ni videli kako Yugo izgleda. U trenutku kada je stiglo prvih 1.500 komada, prodavci su već imali porudžbine za pet puta veću količinu. Pošto je potražnja drastično nadmašila očekivan broj, prodaja u prvoj godini je bila znatno lošija od moguće.
Početna euforija nije jenjavala, pa je 1987. prodaja porasla na 48.000 komada, što je predstavljalo 22.5% ukupne "Zastavine" proizvodnje.
Bogatije verzije su stigle 1988. godine (GVL i GVS), ali je najznačajnija novost ipak bio Yugo GVX sa 1.3-litarskim motorom od 65 KS pri 5.000 o/min i petostepenim manuelnim menjačem. U odnosu na standardne pneumatike dimenzija 145/70, GVX je dobio 155/70 R13, pored svetala za maglu i aerodinamičkih dodataka.
Yugo je tada bio na nekoliko načina superiorniji od azijskih automobila koje su pod svojim brendovima u Ameriku uvozili General Motors i Ford. Amerikanci će se setiti imena kao što su Chevorlet Sprint (baziran na "Suzukijevom Sviftu", kasnije pod imenom Geo i Chevy Metros) i korejska Ford Festiva, prodavane od sredine do kasnih osamdesetih godina.
Na primer, Yugo GV Plus koji je 1990. po ceni od 4.435 dolara nudio ubrizgavanje goriva, dok su se konstruktori mnogih automobila iz viših segmenata dvoumili da li je dobra ideja ugraditi ovo pouzdanije i ekonomičnije rešenje, koje istovremeno donosi i više snage. Hyundai Excel, Mitsubishi Precis, Subaru Justy, Toyota Corolla i Toyota Tercel - skuplji azijski rivali su listom ostali "verni" karburatorima.
Sa druge strane, Yugo se susreo sa problemima sličnim onima na koje su naišli takođe pristupačni automobili kao što su Chevrolet Chevette, AMC Rambler i Crosley - mnogi novopečeni vlasnici su smatrali da su njihovi jeftini automobili bukvalno namenjeni jednokratnoj upotrebi, te da stoga im stoga nije potrebno ni najosnovnije održavanje.
Poznata je priča o gospođi kojoj je nakon 40.000 kilometara bez promene ulja ili filtera motor konačno stao. Dotična je besno dojurila kod prodavca zahtevajući objašnjenje, a nakon njegovog logičnog odgovora imala je i kontraargument: "Ja nisam kupila ovakav auto da bih trošila pare na ulje i ostale gluposti". Ima još sličnih priča.
Zastava je 1988. godine preuzela distribuciju svojih automobila. Unapređenja modela su se nastavila, a najbolji period je tek trebalo da počne.
Najbrži Yugo u ponudi, GV Plus, sa 67 KS pri 5.500 o/min imao je motor sa multipoint ubrizgavanjem goriva, a u njegovom razvoju su učestvovali i "Poršeovi" inženjeri.
Yugo se još uvek može videti na američkim ulicama i to u priličnom broju, dok je na Internetu moguće naći dosta foruma koji se bave razmenom iskustava i informacija kako bi se ovaj automobil održao u životu.
Popularan je i u Velikoj Britaniji.
Yugo UK/ Zastava GB Ltd

Zastava 101 je 1981. godine stigla u Veliku Britaniju pod imenom Yugo 311 (motor od 1,1 litar, troja vrata), 313 (1,3 litar, troja vrata) i 513 (1.3 litra, petora vrata). Zastava 128 je počela da se uvozi 1984. kao Yugo 411 (1,1 litra) i Yugo 413 (1,3 litra).
Yugo 45 je 1983. takođe krenuo u Veliku Britaniju, a pratio ga je model 55 - 1986. su preimenovani u 45A i 55A, dok je ponudu naknadno upotpunio 65A GLX.
Yugo Florida/ Sana: Veća rođaka sa petora vrata

Yugo Florida je bila najbolji „Zastavin“ automobil do tada, razvijen samostalnije od drugih modela
Zastava je 1986. proizvela 175.462, a 1987. tačno 213.286 komada. Planirano je da se iste godine modelu Yugo pridruži i Florida.
Naime, sredinom osamdesetih godina, grupa „Zastavinih“ inženjera je odlučila na napravi najbolji automobil do tada. Koristeći „Fijatove“ kapacitete i koristeći Fiat Tipo kao inspiraciju, stvorili su prostran automobil čistih linija sa koeficijentom otpora od 0.32.
Prve serijske Floride napustile su kragujevačke proizvodne linije 2. oktobra 1988. godine. Ime ovog modela je prihvaćeno u čast „Zastavinog“ uspeha u Americi, iako je na nekim tržištima u Evropi plasirana kao Sana.
Svetla budućnost se tada smešila „Zastavi“ i njenim kooperantima, kao što je Teleoptik, koji je mnogo investirao u razvoj novog modela. Krenule su i glasine da se priprema i sedan verzija.
Yugo Florida/ Sana: Giugiaro dizajn ...
(detaljno)

Florida je lansirana 19. februara 1987. godine

Kragujevac, hotel šumarice, 19. februar 1987. godine, SFR Jugoslavija. Mesto i datum prve prezentacije tada novog „Zastavinog“ automobila za radne ljude od Triglava do Vardara.
Domaćin promocije, dr Radoljub Micić, predsednik Poslovodnog odbora Zavoda Crvena Zastava, obelodanio je ime novog automobila okupljenim novinarima. Umesto fabričke oznake Zastava 103, kako se do tada zvao projekat razvoja novog modela, auto je dobio novo ime: Yugo Florida.
Kumova, je kažu, bilo sa svih strana, iz zemlje i inostranstva. Predloženo je oko 800 imena, među kojima i sledeća : Avala, Sonata, Kraguj, Morava, Tara, Sana, Koral, Skala i druga. Ovde je zanimljivo primetiti da će se neki od ovih predloga iskoristiti za nova imena Yuga (Koral) i Zastave 101 i 128 (Skala), a da će ime Sana biti iskorišćeno za izvoznu varijantu „Floride“ na nekim tržištima (poput Engleske).
Bilo kako bilo, samo nekoliko časova pred prezentaciju, u „Zastavi“ su se odlučili za ime Yugo Florida. Kako se tada govorilo, zbog sveta ali i zbog što Florida ima dosta staklenih površina, pa se u njoj čovek oseća kao kao da je na sunčanoj Floridi.
Treba reći da je bilo odlučeno da se novi auto zove Sonata ali kako su drugovi iz „Zastave“ kasnije obelodanili, nešto ranije su saznali da je to ime već zaštitio južnokorejski Hyundai (baš tada najveći konkurent „Zastavi“ u Americi u klasi jeftinih automobila!) pa su ljudi iz Zastave naknadno odabrali ime Florida.
Da se vratimo prezentaciji u hotelu šumarice tog 19.2. 1987. Naime sve do 11 časova, za kada je zakazano prikazivanje „Zastave 103“, u svečanu salu tog hotela, gde se nalazilo novo vozilo prekriveno svilom, niko nije mogao ni da priviri zbog fabričkog obezbeđenja! I planovi o „Zastavi 103“ koji su nastali u institutu fabrike automobila, kao i kasnije nastali prototip automobila koji je dizajnirao „Giugarov“ studio Italdesign, čuvani su kao oči u glavi do trenutka promocije.
A onda u 11 sati, dve manekenke obučene u belo, (da se slaže sa bojom izloženog primerka), sa automobila svlače ljubičasti svileni veo i pred očima 150 novinara i foto-reportera ukazala se po prvi put Yugo Florida. Svi, bez izuzetka, osećaju ponos (a naročito ljudi iz „Zastave“) - auto im izgleda odlično, a odmah počinju i komentari.
To je automobil sa privlačnom spoljašnošću; prostranom unutrašnošću, i velikim prtljažnikom. Pravi porodični, višefunkcionalni automobil, pogodan za gradsku vožnju, ali i za duža putovanja.
Kako je tada najavljeno, u „Floridu“ će se ugrađivati benzinski motori od 1,100 do 1,600 kubika i „Fijatov“ 1,7-litarski dizelaš, a proizvodnja počinje u septembru 1988. godine. Planirano je bilo da se godišnje proizvede 60.000 do 100.000 Florida od čega 70 odsto za izvoz.
Na pitanje novinara koliko će da košta dobili su odgovor da kada bi se odmah našla u prodaji, cena bi iznosila od 7.500 do 8.000 dolara ili 13.500 do 15.000 tadašnjih nemačkih maraka. Kompletan prjekat „Floride“ je „Zastavu“ koštao 150 miliona dolara, trećinu od čega za razvoj.
Ostatak je potrošen na ostvarenje projekta sa jednim ciljem - kompletno domaća proizvodnja svih komponenti.
Novinari Auto Moto Revije su napisali: „Florida je zaista dobro zamišljen i dizajniran automobil koji se može nositi sa konkurentima iz celog sveta. Unutrašnjost je, pre svega, izuzetno komforna i funkcionalna a projektovana je po uzoru na najsavremenije automobile ove klase u svetu“.
„Ugrađivaće se 3 motora, 2 benzinska i jedan dizel. Benzinci su potpuno nove konstrukcije, naravno Fijatovi od 1,400 i 1,600 kubika, čiji razvoj će biti završen u Fijatu do oktobra ove godine. Za Zastavine potrebe proizvodiće ih 21. maj u Beogradu“.
„Ono što posebno impresionira i što su glavi aduti Floride, je veoma dobra stabilnost, koeficijent otpora vazduha od 0,32 i velike staklene površine. Predviđena je ugradnja velike količine elektronike kao što je elektronsko upravljanje motorom, ubrizgavanje pa čak i mesto za elektronsku dijagnostiku“.
„Posle svega, Yugo Florida zaslužuje samo jedno: srećno.“
Florida je prvo krenula sa 1,4-litarskim benzinskim motorom sa 70,5 konja, 1989. pojavila se 1,3 EFI verzija sa elektronskim ubrizgavanjem i 68 konja.

Pod Fijatovom licencom proizvedeno je 2.620 primeraka modela Yugo Uno
Zastava je 1988. počela i proizvodnju „Fijatovog“ modela Uno po licenci, a ukupno je sklopljeno 2.620 komada do 1994. godine. Vrlo uspešna 1989. je bila i rekordna godina za „Zastavu“, pošto je iz kragujevačkih pogona izašlo ukupno 180.950 vozila. Dodatnih 42.614 automobila i 4.827 kamiona bilo je sklopljeno van fabrike. U ukupnom broju model Yugo učestvuje sa 118.237 jedinica, što je rekord samo po sebi - od toga 26.777 je izvezeno.
„Zastavina“ fabrika uvećava proizvodni kapacitet na 220.000 vozila, ukupno je zaposleno 53.357 radnika, a mrežu kooperanata čini 280 pogona u 130 gradova širom Jugoslavije.
Tačno tri i po miliona vozila je proizvedeno 20. septembra 1989. godine - proslavljen je jubilej.
Do 1990. automobilsko tržište Jugoslavije apsorbovalo je oko 160.000 automobila godišnje, što je pored uspešnog izvoza, nove „Floride“ i dobijanja nove tehnologije preko licenciranog Fiat Una trebalo da obezbedi fantastičan napredak. Međutim,
1991. godine počinju dobro poznati problemi.